KUR'ANSKI STAV SPRAM KONTROLE RAĐANJA
U Kur'anu se el-azl kao ni jedan drugi vid kontrole rađanja ne spominje direktno. U njemu su samo pravila i smjernice iz kojih bi se mogle izvući određene pretpostavke i zaključci.
Uzvišeni Allah o pravu djeteta na potpuno dojenje kaže:
«Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta je dužan da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva. Niko neka se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije da trpi štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljadnik je dužan sve to. A ako njih dvoje na lijep način i sporazumno odluče da dijete odbiju, to nije grijeh. A ako zaželite da djeci svojoj dojilje nađete – pa, nije grijeh kada od srca ono što ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono što radite.” (El-Bekare, 233)
Ovim Allahovim ajetom se propisuje vremenski period punog i potpunog dojenja djetea. Savremena nauka je utvrdila da za majčino mlijeko nema zamjene i alternative kao i to da je ideala vremenska dužina dojenja djeteta pune dvije godine! I u ovom slučajevu nauka je samo potvrdila kur’anske propise i preporuke, što, bez ikakve sumnje, govori o nadnaravnosti Kur’ana. Međutim, opće poznato je da žena može zatrudniti za vrijeme dojenja djeteta. Kada za vrijeme dojenja dođe do nove trudnoće, dijete koje se doji automatski biva uskraćeno od daljeg dojenja.
Dakle, ovdje imamo tri prava: pravo roditelja na seksualni odnos u vrijeme propisanog dojenja od dvije godine, pravo rođenog djeteta na dojenje, i pravo – bolje rečeno mogućnost, nastanka i začeća novog života. Kada ova tri prava uporedimo slobodno možemo reći da je najslabije pravo osobe koja ne postoji a u vezi koje samo postoji mogućnost nastajanja tj. Novog začeća. Poznato je da Šerijat ne poznaje i ne priznaje prava osim živim bićima. Pravo djeteta na ishranu je jedno od osnovnih prava. Istina je da Šerijat dozvoljava da se djetetu obezbjedi druga dojilja, pored njegove majke, ako za to postoji opravdana potreba. Međutim, ono što je bolje i potpunije je da dijete hrani njegova biološka majka a ne majka po mlijeku. Također, ova praksa – iznajmljenih dojilja je u mnogim krajevima islamskog svijeta u potpunosti zaboravljena ili zamjenjena bilo raznim vještačkim preparatima na bazi mlijeka.
U spomenutom ajetu se jasno govori o duljini dojenja i svima je poznato da bi apstinencija od spolnih odnosa bila najgore rješenje, jer je pravo na seksualni odnos jedno od najosnovnijih prava u braku. Dakle, ako roditelji žele da imaju normalne seksualne odnose – na što oboje imaju pravu, i ako pored toga žele da svome več rođenom djetetu obezbjede pravo na dojenje koje mu je Kur’an propisao, jedini izlaz i lijek za ovu situaciju je primjenjivanje neke vrste ili načina kontrole rađanja!
Druga stvar koja se Kur’anom jasno propisuje je da roditelji, a posebno majka ne smiju trpiti nikakvu štetu zbog svoga djeteta! Savremena medicina je dokazala da svaka trudnoća i porod enormno iscrpljavaju ženin organizam, a da je posebno štetno za ženu da se često porađa. Dakle, žena tj. majka bi bila sigurno oštećena uzastopnim porađanjima i da bi se toga sačuvala, jedini izlaz je, također, primjena neke vrste ili načina kontrole rađana!
U drugom kur’anskom ajetu stoji:
«Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.«
Nošenje djeteta znači više stvari: trudnoću, rođenje, babinje, dojenje i ostale periode kroz koje prolaze majke sa svojom djecom. I Ibn Kesir r.a. tumačeći ove riječi kaže: «Majka ga nosi iz slabosti u slabost tj. stalno slabi» ... «i doji ga u toku dvije godine.» - «znači odgajanje i dojenje u toku dvije godine nakon rođenja... Uzvišeni Allah naglašava majčino odgajanje, njezin trud, umor u nespavanju i danju i noću.»
U svim ovim stvarima je veliko opterećenje za ženu i zbog toga joj Allah daje posebnu počast priznajući ovu njezinu žrtvu. Ovaj ajet je došao kao naredba da se roditeljima čini dobročinstvo a prije njega je došla naredba da se Allahu ne pripisuje druga, dakle, Allah je nakon zabrane širka odmah naredio dobročinstvo roditeljima kao jedno od najvećih dobrih djela.
Dakle, Kur'an kao i savremena medicina, priznaju da trudnoća i rađanje djeteta štete zdravlju majke «jer njeno zdravlje trpi!» Kada se pomno razmisli o ovome onda se s pravom treba govoriti o potrebi (!) planiranja rađanja djece, vremenskom razmaku između djece, rođenju djeteta i drugim obavezama kojima je (ili će biti) majka izložena! Supruga (ili majka) se nikako ne mogu čuvati od trudnoće, ne može se planirati sljedeća trudnoća i sl. bez vidova kontrole rađanja, što nam govori o potrebi i utemeljenosti istih u islamu.
Što se tiče kur'anskog ajeta:
«Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.»
Svi mufessiri Kur'ana se slažu da ovaj ajet osuđuje i zabranjuje džahilijetsko ubijanje več rođene djece iz straha da će jesti sa roditeljima tj. da će im biti na teretu. Ovaj ajet se ni u kom slučaju ne može povezati sa kontrolom rađanja, iako se pojedini pisci «propinju na prste» u tom nastojanju. I zaista, često im je jedini argument, kojim pokušavaju zabraniti sve vidove kontrole rađanja, upravo ovaj ajet.
Na ovu svojevrsnu potvoru u tumačenju Kur'ana, čini mi se, da je najbolji odgovor dao h. Alija r.a. koji je rekao čovjeku koji je osporavao «el-azl»: ««Ne može se smatrati ubistvom dok ne prođe sedam razvojnih perioda: čovjek je stvoren od biti zemlje, potom je postao kap sjemena, potom nastaje ugrušak, potom postaje mudga (gruda mesa), potom se u mesu kosti stvaraju, potom se formiraju i kosti i meso, potom postaje oživljeno novo stvorenje.» Na to mu Omer r.a. reče: «Istinu si rekao! Molim Allaha da ti produži život na dunjaluku!»
I na kraju, ne možemo da ne spomenemo hadis koji bilježe Buharija i Muslim u hadisu od Džabira r.a. da je rekao: «Praktikovali smo «azl» (koitus interruptus – prekinuti snošaj prije izljeva sjemena u matericu) u vrijeme Allahova Poslanika s.a.v.s. a Kur'an se objavljivao.» u drugom rivajetu stoji: «bilježe Buharija i Muslim u hadisu od Džabira r.a. da je rekao: «Praktikovali smo «azl» (koitus interruptis – prekinuti snošaj prije izljeva sjemena u matericu) u vrijeme Allahova Poslanika s.a.v.s. a Kur'an se objavljivao.»
Opće poznato je da šutnja znači odobravanje, a poslanikovo a.s. prešutno odobrenje se često smatra sunnetom i većina ashaba, a poslije njih i mufessira, fekiha je «el-azl» smatralo dozvoljenim. Sve ovo nam govori o tome, iako Kur'an izričito ne govori o ovim pitanjima, da su el-azl ili savremenim rječnikom rečeno kontrola rađanja u osnovi dozvoljeni osim kada za to postoji suprotan dokaz.
Esmir M. Halilović
Australski znanstvenici sa sveučilišta Queensland tvrde kako su otkrili da pčele znaju brojati do četiri. "Što više ispitujemo ta bića koja imaju mozak veličine sjemenke sezama to smo začuđeniji", kaže Mandyam Srinivisan. "One doista imaju mnogo sposobnosti koje imamo i mi, takozvana viša, ljudska bića." U istraživanju su obučavali pčele da lete kroz komplicirane labirinte i do markera s hranom. "Ako ih naučite da je nektar na četvrtom mjesto tražit će ga tamo i tako dalje. No čini se da njihova sposobnost brojanja ide samo do četiri. Ne mogu brojati više od četiri"
